Hakerski napadi na supply chain trećih strana: očekivani porast u 2026. godini i kako se zaštititi

 

Uvod: Treća strana (3rd party) kao najslabija karika u lancu opskrbe

Supply Chain industrija se suočava s intenzivnim porastom sigurnosnih prijetnji, pri čemu se predviđa da će napadi na treće strane (3rd party) doživjeti značajnu eskalaciju u 2026. godini. Taj razvoj ukazuje na ozbiljan izazov za organizacije koje se sve više oslanjaju na razgranate digitalne mreže dobavljača i poslovnih partnera. Prema istraživanjima, gotovo 30% svih kibernetičkih incidenata dolazi upravo preko eksternih partnera, što je značajan rast u odnosu na ranija razdoblja i jasan signal za nužnost proaktivnog djelovanja.

Kompleksnost aktualnih opskrbnih lanaca dodatno otežava upravljanje kibernetičkom sigurnošću jer poslovanje s desecima ili čak stotinama dobavljača znači da svaka slabost u sigurnosnim protokolima može izložiti cijelu mrežu napadu. Granice između organizacija postaju sve nejasnije zbog rastuće digitalizacije odnosa i integracija, a tradicionalni pristupi “zaštite perimetra” više nisu dovoljni u situaciji gdje partneri razmjenjuju kritične podatke u realnom vremenu.

Ne smije se zanemariti ni utjecaj digitalne transformacije – organizacije ubrzano uvode cloud usluge, SaaS rješenja i sofisticirane integracijske platforme, čime se širi područje koje se može naći pod napadom. Svaki novi digitalni kanal, od EDI veza do API sučelja, potencijalno donosi dodatne sigurnosne prijetnje. Posljedično, upravljanje sigurnošću trećih strana postaje ključno pitanje opstanka za moderne lance opskrbe, zahtijevajući kontinuiranu procjenu rizičnih točaka i jačanje sposobnosti detekcije te brze reakcije na incidente.

U toj kompleksnoj dinamici, tvrtke koje uspješno vladaju rizicima već počinju razvijati fleksibilne i prilagodljive modele sigurnosnog upravljanja. No, za većinu ostaje izazov kako pratiti sve dublju međuovisnost partnera, pravovremeno identificirati slabosti i učinkovito prevenirati napade koji prolaze upravo kroz najslabije karike njihovih lanaca vrijednosti.

Trenutno stanje sigurnosnih prijetnji u opskrbnim lancima

Najnovije procjene stanja kibernetičke sigurnosti opskrbnih lanaca otkrivaju zabrinjavajuće trendove po pitanju opsega i sofisticiranosti prijetnji. Analize potvrđuju udvostručenje napada preko trećih strana tijekom posljednje godine: 30% sigurnosnih incidenata rezultat je propusta ili neadekvatnih mjera eksternih partnera. Kao početne točke kompromitacije napadači najčešće koriste edge uređaje, VPN konekcije i SaaS platforme: komponente koje su zbog brze implementacije i integracije često nedovoljno zaštićene.

Dodatno pogoršava situaciju podatak da je u prosjeku samo 54% identificiranih sigurnosnih ranjivosti u potpunosti uklonjeno, dok prosječno vrijeme reakcije na prijetnje iznosi čak 32 dana. To napadačima daje dovoljno vremena za postavljanje “sidrenih točaka” i daljnje eskaliranje napada unutar cijele opskrbne mreže. Posebno su osjetljive industrijske vertikale: od proizvodnje, energetike do farmaceutike, gdje su 2024. zabilježeni deseci slučajeva industrijske špijunaže i krađe intelektualnog vlasništva preko dobavljača.

U praksi se pokazalo da mnoge organizacije i dalje naglasak stavljaju na povremene, formalne provjere sigurnosnih standarda partnera, zamišljene više radi regulative nego stvarne zaštite od napada. Takav pristup nije u koraku s aktualnim prijetnjama, gdje sofisticirani akteri koriste društveni inženjering, zlonamjerni softver i kompromitirane softverske komponente za zaobilaženje klasičnih obrambenih mjera. Organizacije najčešće imaju problem s ograničenom vidljivošću u sigurnosne protokole svojih partnera te nemaju učinkovit mehanizam kontinuiranog nadzora.

• Kritična važnost real-time nadzora: Prikupljanje, validacija i korelacija sigurnosnih izvještaja dobavljača omogućuje raniju detekciju neautoriziranih aktivnosti i ubrzava odgovor na incidente.
• SBOM (Software Bill of Materials): Implementacija strojno čitljivih SBOM-ova i detaljna analiza binarnih paketa ključni su za prepoznavanje ranjivih softverskih komponenti unutar cijelog opskrbnog lanca.

Sve to pokazuje zašto je nadilaženje tradicionalnih pristupa sigurnosnoj provjeri trećih strana, kroz razvoj integriranih, analitički vođenih modela nadzora i upravljanja rizikom, postalo pitanje održivosti za opskrbne lance u 2026. godini.

Ključni čimbenici koji povećavaju ranjivost u 2026. godini

Očekuje se da će 2026. godina dovesti do kulminacije niza strukturnih i tehnoloških promjena koje dodatno povećavaju izloženost opskrbnih lanaca prijetnjama iz vanjskog okruženja. Među najočitijim faktorima je rastuća kompleksnost tehnoloških ekosustava: organizacije brzim tempom implementiraju desetke SaaS alata, cloud servisa i integracijskih sučelja. Svaki takav dodatak multiplicira vektore napada jer mnogi partneri nisu u potpunosti transparentni u vezi svojih sigurnosnih protokola niti nude pravovremene izvještaje o ranjivostima.

Geopolitički faktori dodatno kompliciraju sliku. Eskalirajući trgovinski sukobi, regulative te ciljani državni napadi koriste opskrbne lance kao kritične vektore kompromitacije. Državni akteri ciljano napadaju kompanije preko manje zaštićenih partnera, što često ima za svrhu špijunažu, sabotažu ili krađu osjetljivih podataka. Osiguranja više nisu dovoljna zaštita; nužna je neprestana procjena rizika svih članova opskrbnog lanca i razvoj kapaciteta za detekciju naprednih prijetnji prije nego one izazovu štetu.

Transformacija potaknuta digitalizacijom i ubrzano uvođenje inovativnih tehnologija često nadmašuju sposobnost organizacija da paralelno razvijaju i sigurnosnu infrastrukturu. Pritisak na “time-to-market” te konkurenstki imperativi dovode do kompromisa u sigurnosti: svaka preskočena procedura kontrole ili prespora reakcija partnera može rezultirati incidentom s višemilijunskim gubicima i obezvređenjem reputacije. S druge strane, predugo vrijeme uvođenja tih tehnologija može rezultirati još većim gubicima zbog gubitka konkurentske prednosti pred bržim i agilnijim igračima na tržištu.

Poseban izazov predstavlja nedostatna transparentnost, jer mnogi dobavljači i dalje nisu voljni ili nisu u mogućnosti predstaviti detaljne podatke o svojim sigurnosnim praksama ili izvještavati o incidentima u realnom vremenu. Time vaša organizacija preuzima “slijepe točke” unutar vlastitog sustava bez mogućnosti pravovremene reakcije.

Tehnološki trendovi koji stvaraju nova vrata za napade

Brzi tehnološki razvoj donosi niz inovacija koje, osim što unapređuju poslovanje, ujedno proširuju mogućnost napada putem vašeg opskrbnog lanca. Generativna umjetna inteligencija (Gen AI) postaje ključan faktor u optimizaciji nabave i upravljanja rizicima, no također otvara nova vrata sofisticiranim napadačima. Dok organizacije koriste Gen AI za automatizaciju i prediktivnu analitiku, napadači koriste iste alate za brže mapiranje slabosti, generiranje realističnih phishing kampanja i automatizaciju penetracijskih napada.

Pojava Internet of Things (IoT) uređaja i edge computinga transformira poslovne procese, ali istovremeno unosi tisuće novih točaka s ograničenom sigurnosnom kontrolom. Edge uređaji često se ne ažuriraju redovito i upravljaju kritičnim procesima, što ih čini idealnim poligonom za upade. Analitičari naglašavaju da nezanemariv udio napada na opskrbne lance 2024. godine kreće upravo od ranjivih IoT ili edge komponenti partnera.

Blockchain, digitalni blizanci i VR rješenja postaju sve češći alati za povećanje transparentnosti i optimizaciju lanaca, ali uz to uvode i složenije izazove: svaka nova platforma zahtijeva procjenu sigurnosnih protokola i nužnost praćenja potencijalnih zero-day prijetnji. Kad se tome pridoda intenziviranje cyber napada na kritične infrastrukture i globalna redistribucija lanaca uzrokovana političkim napetostima, jasno je da će 2026. godina zahtijevati višu razinu tehnološke i organizacijske agilnosti.

Strategije zaštite i ublažavanja rizika za budućnost

Uspješno adresiranje rastućih sigurnosnih prijetnji trećih strana zahtijeva radikalno drukčiji pristup upravljanju sigurnošću opskrbnog lanca. Ključ je u tranziciji s reaktivnog na proaktivni, kontinuirani model zaštite. To podrazumijeva neprekidno praćenje sigurnosnih statusa partnera u stvarnom vremenu, široku integraciju naprednih analitičkih algoritama te automatizaciju odgovora na identificirane prijetnje putem strojnog učenja i AI-a.

Nova paradigma definira primjenu zero-trust arhitekture: niti jedan partner niti sistem ne uživa automatsko povjerenje, a svaka komunikacija prolazi proces neprestane verifikacije, mikrosegmentacije i kontrole pristupa. Ugovorne obveze oko razmjene SBOM-ova, pravovremene objave ranjivosti i integracije obavještajnih podataka partnera u vlastiti SOC postaju industrijski standard. Uz to, izgradnja efektivnih planova oporavka i simulacija napada (red team i purple team vježbe) mora biti rutina, a ne iznimka.

Osim tehničkih mjera, uspješne strategije uključuju i razvoj naprednih programa upravljanja trećim stranama:

• Implementacija kontinuiranog nadzora: Automatizirani alati za praćenje sigurnosnog ponašanja partnera omogućavaju bržu detekciju anomalija i efikasniji odgovor na incidente prije nego što zahvate cijelu mrežu.
• Rigorozan due diligence i procjene rizika: Sustavni postupci provjere, jasni protokoli prekida suradnje te kontinuirano usavršavanje stručnog kadra čine temelj za učinkovito upravljanje kompleksnim portfeljem dobavljača.

Organizacije koje će najbrže usvojiti integrirane modele sigurnosnog nadzora, automatizaciju i prilagodljive protokole kontrole, imat će ne samo viši stupanj kibernetičke otpornosti već i stvarnu konkurentsku prednost na tržištu koje sve više nagrađuje transparentnost, sigurnost i povjerenje.